|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
me and my ''perfeckt'' life
GLAZBA
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
tihana i eka
blog od mene i moje naj frendice s mora
eka
blog moje frendice
(one s kojom imam blogach)
mey
blog druge frendice
best frendice
tri najbolje frendice...čitamo se
životinjoljubac
sara,obožava životinje...čitamo se
Tihana, koja ide u osmi razred osnovne škole u Vinkovcima, a u slobodno vrijeme se bavi plesmo, glumom, novinarstvom,uuči strane jezike.
Največa podrška u životu su joj roditelji, a najviše na svijetu voli svojega brata, seku i jednog zbog kojeg pati.
Voli čitati,a najdraže knjige su joj dijelovi Harry Potter-a, knjiga Sumrak i dvije knjige koje nije pročitala al' zan da će joj se svidjeti:Maldi mjese i Pomrčina.
Tihana ima puno prijatelja, stoga molimo da budete na oprezu, a najbolji su:cijeli osmi b(izdvojeno:ZRINKA), valentina, filipa, ilijana, ivona, društvo s mora(izdvojeno:eka, mey, kiara, bern, irena).
tihanin MSN:tihanicahp@hotmail.com
...Idi,idi al' se vrati,
možda je iza tebe
ostao netko tko još
uvijek PATI...
...Kristalne suze teku mi niz lice,
ranjeno srce tuga tješi,
a ja plakat neću,
jer želim ti sa drugom SREĆU...
...znam da sam pogriješila
i kajat ću se do kraja života,
jer ti si bio i ostao moj,
grijeh i moja najveća sramota,
ali svaki tvoj udarac ja podnijet ću sa smješkom,
jer doći će dan kad ću i ja tebe
zvati GREŠKOM...
...ponekad želim da
sam samo tvoja lutka, jer kad
je slomiš ne plače...
..možda previše tražim
a premmalo dajem,
i možda previše pričam,
a malo kažem,
previše maštam a
malo shvaća,
možda se malo borim,
al te puno volim...
Jučer sam bila kod jedne prijateljice...
Rekla mi je nešto što me je jako iznenadilo,rekla mi je da mi najbolja prijateljica(kojoj sam uvijek bila rame za plakanje, kojoj sam dala da prepiše tisuće i tisuće zadaća, ona koja je kod mene jela, ona koju je moja mama čuvala, ona baš najbolje)zabila nož u leđa, a znate li zašto? Zato što ja s njom nisam mogla ići van jer sam bila kod bake...ne što nisam htjela, što mi mije mama dala(iako je i to glupi razlog), nego što ja valjda nisam iz andrijaševaca dotrčala do nje u vinkovce da mi idemo van...
I onda vas ja pitam:koliko je to naše ''pravo'' prijateljstvo,uistinu, bilo pravo i koliko je ono uopče vrijedilo?Nikoliko...mislim da je to bilo jedno obično iskorišavanje,a kako sam ja inače po prirodi naivna, nisam to skužila...
Žao mi je ljudi kao što sam ja...naivne ljude jako povrijede...ali i opčenito, teško je kada nekome iscjediš svoju dušu i onda ti on zabije nož u leđa...i to još nezasluženo....to boli...
Evo meni je ubrzo i 14 rođendan(14.1)...
Odlučila sam da ću slaviti još ovaj a ostale možda samo s dvije tri frendice na kavu il' slično...
Pa evo napravit ću mali plan(kog pozvatt, di ćemo ić' i sl.)
PoZvAnIcI
*Zrinka
*Vona
*Filipa
*Valentina
*Valentina
*Ilijana
GdJe Se Slavi i KAko
*sastajemo se kod mene na jelu i piću i onda idemo u grad na kolače il' nešt' tako
*glupo mi je planirat šta ćemo radit
*tražit od mame 150 kuna
*?kupit balone?
Evo samo da se opravdam zbog dugo ne napisanih postova:bila sam kod bake, kod ete,kod bake....i evo sad sam kod kuće...
Kao što svi znamo danas je Silvestrovo...doček nove godine...
ove mi je godine jedan doček propao a jedan je uspješan...ja ću novu godinu provesti sa frendicama i imam neki osjećaj da će nam biti supere...
stvari koje trebama još pripremit
*downloadirat pjesme
*priredit piđamu i ostalo
*pripremit društvenu igru
*kupit balone i prskalice
*ponijet grickalice i kolačiće
ŽELIM VAM SRETNU NOVU SA PREGRŠT DOBRIH ŽELJA, DOBRIH LJUDI, DOBRIH STVARI, ALI NADASVE VAM UZ ZDRAVLJE I SREĆU ŽELIM PUNO PARA...
Ah, evo i Božić nam je došao....
...vrijeme ljubavi,mira,zajedništva,prijateljstva,radosti...
...od srca vam želim sve najbolje za još jedan Božić...
...neka vam i on donese sve što vam srce poželi,no kada i ovaj sveti dan završi nemojte samo zaboraviti na protekli Božić i već se radovati sljedećem,neka bit ovog Božić ne budu samo pokloni,nego i sve ono što Božić uitinu je...sreća, mir,ljubav,zajedništvo,prijateljstvo,radost...
I još vam jednom želim....SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ, SVIMA VAMA...
Mislim da je vrijeme za novi post...
Evo nešto o Božićnom drvcu...
Božićno je drvce jedna od najpoznatijih i najpopularnijih tradicija koje se povezuju s proslavom Božića. To je obično zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a tijekom dana oko Božića ukrašava se kuglicama, slasticama te božićnim lampicama, malim raznobojnim svjetiljakam, dok su se prije češće ukrašavala svijećama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista.
U Hrvatskoj se tek 1850-ih godina počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca na što su utjecali njemačka tradicija te tadašnji prostorno-politički odnosi. Ipak, čak i prije širenja tog običaja, domovi su na Badnjak bili ukrašavani cvijećem, plodovima i zelenilom, a za to su najčešće bila zadužena djeca. Uz to, u kuću se unosio badnjak, debeli panj ili klada koji je na tu noć, ali i kasnije, gorio na ognjištu. U početku su se kitila bjelogorična stabla, a kasnije, učestalim pošumljavanjem, za ukrašavanje se počinju koristiti crnogorična stabla.
upravo sam pročitala jedan post i duboko se zamislila. post govori o tome kako ponekad,neki često, glumimo,pretvaramo se da smo nešto što nismo, da bi svidjeli drugima. ja sam i sama pomislila da je to grozno, a onda sam se sjetila da sam i ja to napravila, jednom ili čak više puta, sjetila sam se da smo mi to svi napravili i koliko god mislili da je ružno istinaje.
zatim sam pročitala duboki komentar na to:
..svi mi ponekad glumimo..glumimo sami sebi..da smo ono što bi željeli biti..lažemo sami sebe..tako se bolje osjećamo..to je u ljudskoj prirodi..da budemo ono što nismo..makar to ne znaći nužno i bolje od nas samih..i to je sve razumljivo i to je sve normalno nekako ljudski..ukoliko kao u slućaju tvoje frendice ne činimo to tako da nekoga povrijedimo..pitaš se zašto je većina dečki tako plitka da kod cure i uvijek i uvijek gleda ponajprije vanjski izgled..nije to tako to je samo prvi dojam..istina jeste da su takvi intelektualci najagresivniji..najviše ih se primjeti..i obićno su iskompleksirani sami sobom..i velika su velika manjina..ja ne znam zašto ti spominješ zrcalo i zašto imaš takvo mišljenje o sebi..kad si meni po svojim postevima..tako prekrasna...tako..neznam..teško je objasniti..ali sve što najbolje može biti...veliki veliki pozdrav...anonimna(neznana) djevojko... ).
Znam da svi znamo da se izgledom ne smijemo zabrinjavati i da je važno ono unutra no nedržimo se toga. koliko djevojaka svaki dan 30 minuta provede pred ogledalom praveći frizure i ulješavajući se, puno. puno njih već unaprijed smišlja riječi kojima će zadiviti dečka. iako sad kažem da to nije dobro...ponekad i sama to činim....ponekad mi to svi činimo....razmislite
wahooo tako sam happy,
moja baka ima sestru u australiju i bila je tu prošlo ljeto(nakon 30 godina). U razgovoru s njima shvatili su da volim jaaaaaaaaaako čitat Harry Potter-a i sad su mi za božić poslali sedmu knjigu....tako sam sretna....vrištala bih
*ovaj je post napisan samo da bih nekom rekla koliko sam sretna
...zašto mislim da ga ne volim....možda zato što ga ne želim voljeti...ne znam...no moram saznati...jer ovako dalje ne mogu...umirem...nadala sam se da ako prestanem misliti na njega i da ako ga više ne budem gledala da ću ga zaboraviti...uspjevalo mi je neko vrijeme, no nisam mogla da ga ne pogledam i da ne pomislim na njega...teško je kada ti srce pripada drugoj osobi...bez srca ne mogu živjeti...bez njega ne mogu živjeti...zapravo smo se i voljeli...ponaavljam:voljeli...sve je nestalo u oblačku dima...to nije tužno...to je pretužno...
''tiho nikad tiše zasvirala je naša pjesma, kao tišina rekla je kraj
glasno nikad glasnije čula srce, srce koje plače,plače kao da umire'''
''ja još vidim te u svakom licu preljepom i svaka ulica na tvoju posjeća,
i svaka ljubav mi na tebe miriše
i ako ne znam sad dal čuješ me pitam:
te što je svrha ljubavi kad tako boli zašto srce slomi se kad stvarno voli,
izgubila sam sav svoj svijet al i dalje pitam se što je svrha ljubavi kad nemam te''
''od tvojih nadanja sam umorna u tvojem krilu zaspala,
ne dam da odeš k'o dlanom o odlan,
pripadam tebi ti si moj san,
odavdje do neba meni si sve,
ne dam da odeš jer trebam te..''
-U to vrijeme godišta-
U to vrijeme godišta
Mir se svijetu navješta
Porođenjem Djetešca
Kom je Majka Djevica.
Anđeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljudma prosili.
Djeva Sina rodila,
Đavlu silu slomila,
Svijetu Spasa podala,
Nama majka postala.
-evo bliži se i Božić, vrijeme ljubavi,radosti,slavlja,pevanja,plesanja, ali i potrošnje;Hrvati će ove godine potrošiti oko 13 MILIJARDI kuna na Božićne poklone što su uglavnom igračke, mobitele, knjige, slatkiše
-u zadnjih se nekliko godina slavljenje Božića jako promjenilo jer djeca više nisu onako skromna(primjer:ja) i većina njih nije zadovoljna majicom nego možda mobitelom uz majicu
-svi volimo dobiti dobre poklone no problem je što se Božić sve češće slavi samo zbog tih poklona i Božić postaje biti umjetan, moramo li baš toliko trošitI?
Jučer sam gledala humanitarni koncert ''Želim život'', za ljude oboljele od leukemije. Kao što većina nas zna, Ana Rukavina,ujedino i hrvatska novinarka, je poslala pismo u kojem je napisala da želi živjeti, no kako joj nitko nije imao krvne stanice iste kao ona, zamolila je da hrvaski narod i Vlada pomognu ostalim ljudima s leukemijom, jer i oni žele živjeti. Pismo je taknulo mnoga srca a meni se ovaj dio najviše dojmio:
''Zapravo mi je tesko srociti sto Vas tocno zelim zamoliti, znam rekla sam na pocetku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena. Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje zelje zapravo stanu u dvije rijeci, zelim zivot. Svjesna sam svih rizika koji me ocekuju, spremna sam i na deblji kraj, nije me strah, smo se ne zelim okrenuti i otici a da nisam sigurna da sam ucinila sve sto sam mogla da se jos neko vrijeme zadrzim tu medju vama. Apsolutno vjerujem svojim lijecnicima, ali znam gdje zivim, stoga Vas najljubaznije molim da mi pomognete. Jedino sto Vama, i sebi moram obecati jest da cu se truditi biti hrabra, vedra i kad bude teško. A bit ce, to sigurno znam. ''
*cijelo pismo pročiajte na ovoj stranici
